Trag uspješnosti sigurno će slijediti Zagonetni dječak, drugi nastavak priče iz serijala dogodovština Kušanovog junaka Koka i njegovih friendova.
Poslije Duha iz močvareBranka Ištvančića pa Koka i duhovaDaniela Kušana, domaći dječji film doživljava procvat i prstom upire filmašima u franšizu koju treba znalački koristiti na obostranu korist. Filmaša i gledatelja. Nešto poput Harryja Pottera miksanog s Emilom i detektivima.
Za razliku od prvog filma promjenjen je redatelj dok je na predlošku Kušanove priče scenarij na platno prevela Hana Jušić. Ovaj puta Koko a ka Ratko Milić, prijatelj mu Tomo i Marijana istražuju tajnu dječaka Marko Lukarić, koji je iz Doma za nezbrinutu djecu, a njegovo čudnovato ponašanje budi detektivski nerv u klincima. Od špijunskog trilera za klince postajući akcijskom dramom u domaćim uvjetima.
Iznimno dobro kužeći target publiku i kome se obraća Žarković se fokusirao na pričanje priče s puno vizualnih, a manje narativnih i verbalnih objašnjenja. Kamera jasno objašnjava tok događaja i rasplitanje tajne zagonetnog dječaka.
Naturščici klinci su zakon. Premalo znaju o glumi da bi upali u zamku preglumljavanja, a velika se ekspresivnost i facijalne mimike nisu tražile. Oni su tu da pričaju priču i otpetljaju čvorove koje sami zapliću, na dovoljno jasan način svojim osnovnoškolskim vršnjacima, istovremeno ne vrijeđajući inteligenciju njihovih roditelja ili starije braće i sestara. Mladi glavni glumac Antonio Parać ali i druge uloge u svakom slučaju imaju fine temelje ako se požele probijati u tvornici 'hrvatskih' filmskih snova.
A Zagonetni dječak vabi za sljedećim nastavkom i svojom stotinom tisuća domaćih gledatelja koje će, bez sumnje, postići.