Postroll

Preroll

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Subhondralna skleroza degenerativna je bolest kostiju i zglobova.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Subhondralna skleroza bolest je koja pogađa ljude koji već pate od osteoartritisa, ljude starije dobi i žene u menopauzi. Subhondralna skleroza i osteoartritis povezani su uzročno posljedičnim slijedom. Osteoartritis pogađa ljude srednje do starije živote dobi, a to je upalna bolest zglobova čija je karakteristika upala i razaranja hrskavice i posljedično suženje zglobnih prostora. U zglobovima koji više nisu pokriveni hrskavicom, dolazi do stvaranja nove kosti (osteofita) i okoštavanja uništenih dijelova hrskavice, što zovemo subhondralnom sklerozom.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Naravno, subhondralna skleroza može nastati i nakon drugih oštećenja koja zahvaćaju zglobnu hrskavicu.</para><heading3>Faktori rizika za nastanak subhondralne skleroze</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kod svakog pacijenta s osteoartritisom dolazi do određenog stupnja sklerozacije ( okoštavanja, otvrdnuća) ostatne hrskavice, međutim neki od rizika koji predisponiraju nastanak prave subhondralne skleroze su:</para><itemizedlist><listitem><para>Genetički faktori – dokazano je da osobe s istom razinom oštećenja zgloba, ali drugačijim genetskim faktorima razvijaju različite stupnjeve subhondralne skleroze</para></listitem><listitem><para>Lom ruku ili nogu – prethodna oštećenja, poput loma kosti u zglobu ruke ili noge i nepravilno srasli prijelomi povećavaju rizik od nastanka subhondralne skleroze</para></listitem><listitem><para>Pretilost -  pretilost stavlja dodatno opterećenje i na zdrave zglobove, dok kod bolesnih zglobova pritiskom na kosti ubrzava nastanak skleroze</para></listitem><listitem><para>Dob – osobe starije životne dobi podložnije su nastanku bolest, posebice žene u menopauzi zbog naglog smanjenja apsorpcije kalcija</para></listitem></itemizedlist><heading3>Kako prepoznati subhondralnu sklerozu?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Na subhondralnu sklerozu sumnjamo i tražimo ju kod svakog bolesnika s osteoartiritisom.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Neki od karakterističnih simptoma su :</para><itemizedlist><listitem><para>Smanjenje visine oboljele osobe</para></listitem><listitem><para>Trajno ograničena pokretljivost zglobova</para></listitem><listitem><para>Savijanje kralježnice</para></listitem><listitem><para>Jaka bol u zglobovima koja ne popušta na korištenu analgetsku terapiju</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Najčešće lokalizacije subhondralne skleroze su kralježnica, vrat, rame i mali zglobovi šaka i stopala.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Subhondralna skleroza koja zahvaća kralježnicu kompleksnija je od skleroze drugih zglobova zbog građe kralježnice. Na mjestu oštećenja diskova dolazi do sklerozacije malih zglobova između kralježaka, što u konačnici dovodi do značajnog smanjenja pokretljivosti kralježnice, bolova i smanjenja visine osobljele osobe.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Subhondralna skleroza vrata podrazumijeva zahvaćanje cervikalne kralježnice. Ova vrsta subhondralne skleroze posebno je opasna jer može doći do pritiska na kralježničnu moždinu i na velike krvne žile koje opskrbljuju mozak, kao i do pritiska na produljenu moždinu, što može dovesti do represije disanja. Kod osoba koje počnu razvijati sklerozu vrata potrebno je uporno vježbati i ojačavati mišiće vrata.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Rame je prvi od velikih zglobova koji budu zahvaćeni subhondralnom sklerozom, zbog svog čestog prekomjernog korištenja. Osobe koje fizički rade, sportaši i osobe koje rade poslove u kojima su im ruke pozicionirane iznad glave razvijaju najviše oštećenja ramena i posljedično najbrže razvijaju i subhondralnu sklerozu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Mali zglobovi šaka i kasnije stopala prvi su zahvaćeni osteoartritisom i najbrže skleroziraju. Zbog svog oblika, pri čemu se kosti u šaci dodiruju jedna u drugu i cijeloživotnog korištenja, hrskavice između malih zglobova često su do starije životne dobi nepostojeće i nakon kratkog upalnog razdoblja brzo skleroziraju. Tipični simptomi zahvaćenosti šaka su :</para><itemizedlist><listitem><para>Jutarnja ukočenost malih zglobova</para></listitem><listitem><para>Bolovi pri pokretima</para></listitem><listitem><para>Postupan nastanak trajnog ukočenja zglobova i smanjenja opsega pokreta</para></listitem><listitem><para>Atrofija mišića šake</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Subhondralna skleroza  dijagnosticira se uz pomoc RTG-a, gdje su vidljiva zasjenjenja i kontinuitet zglobova na mjestima gdje bi trebali biti zglobni prostori obloženi hrskavicom.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Lijeka za ovu bolest nema, međutim pravovremenom fizikalnom terapijom i razgibavanjem te korištenjem NSAID-a možemo usporiti i gotovo zaustaviti progresiju bolesti.</para>

Subhondralna skleroza – uzroci, simptomi i liječenje Subhondralna skleroza bolest je koja pogađa ljude koji već pate od osteoartritisa, ljude starije dobi i žene u menopauzi. Subhondralna skleroza degenerativna je bolest kostiju i zglobova.Subhondralna skleroza bolest je koja pogađa ljude koji već pate od osteoartritisa, ljude starije dobi i žene u menopauzi. Subhondralna skleroza i osteoartritis povezani su uzročno posljedičnim slijedom. Osteoartritis pogađa ljude srednje do starije živote dobi, a to je upalna bolest zglobova čija je karakteristika upala i razaranja hrskavice i posljedično suženje zglobnih prostora. U zglobovima koji više nisu pokriveni hrskavicom, dolazi do stvaranja nove kosti (osteofita) i okoštavanja uništenih dijelova hrskavice, što zovemo subhondralnom sklerozom.Naravno, subhondralna skleroza može nastati i nakon drugih oštećenja koja zahvaćaju zglobnu hrskavicu.Faktori rizika za nastanak subhondralne sklerozeKod svakog pacijenta s osteoartritisom dolazi do određenog stupnja sklerozacije ( okoštavanja, otvrdnuća) ostatne hrskavice, međutim neki od rizika koji predisponiraju nastanak prave subhondralne skleroze su:Genetički faktori – dokazano je da osobe s istom razinom oštećenja zgloba, ali drugačijim genetskim faktorima razvijaju različite stupnjeve subhondralne sklerozeLom ruku ili nogu – prethodna oštećenja, poput loma kosti u zglobu ruke ili noge i nepravilno srasli prijelomi povećavaju rizik od nastanka subhondralne sklerozePretilost -  pretilost stavlja dodatno opterećenje i na zdrave zglobove, dok kod bolesnih zglobova pritiskom na kosti ubrzava nastanak sklerozeDob – osobe starije životne dobi podložnije su nastanku bolest, posebice žene u menopauzi zbog naglog smanjenja apsorpcije kalcijaKako prepoznati subhondralnu sklerozu?Na subhondralnu sklerozu sumnjamo i tražimo ju kod svakog bolesnika s osteoartiritisom.Neki od karakterističnih simptoma su :Smanjenje visine oboljele osobeTrajno ograničena pokretljivost zglobovaSavijanje kralježniceJaka bol u zglobovima koja ne popušta na korištenu analgetsku terapijuNajčešće lokalizacije subhondralne skleroze su kralježnica, vrat, rame i mali zglobovi šaka i stopala.Subhondralna skleroza koja zahvaća kralježnicu kompleksnija je od skleroze drugih zglobova zbog građe kralježnice. Na mjestu oštećenja diskova dolazi do sklerozacije malih zglobova između kralježaka, što u konačnici dovodi do značajnog smanjenja pokretljivosti kralježnice, bolova i smanjenja visine osobljele osobe.Subhondralna skleroza vrata podrazumijeva zahvaćanje cervikalne kralježnice. Ova vrsta subhondralne skleroze posebno je opasna jer može doći do pritiska na kralježničnu moždinu i na velike krvne žile koje opskrbljuju mozak, kao i do pritiska na produljenu moždinu, što može dovesti do represije disanja. Kod osoba koje počnu razvijati sklerozu vrata potrebno je uporno vježbati i ojačavati mišiće vrata.Rame je prvi od velikih zglobova koji budu zahvaćeni subhondralnom sklerozom, zbog svog čestog prekomjernog korištenja. Osobe koje fizički rade, sportaši i osobe koje rade poslove u kojima su im ruke pozicionirane iznad glave razvijaju najviše oštećenja ramena i posljedično najbrže razvijaju i subhondralnu sklerozu.Mali zglobovi šaka i kasnije stopala prvi su zahvaćeni osteoartritisom i najbrže skleroziraju. Zbog svog oblika, pri čemu se kosti u šaci dodiruju jedna u drugu i cijeloživotnog korištenja, hrskavice između malih zglobova često su do starije životne dobi nepostojeće i nakon kratkog upalnog razdoblja brzo skleroziraju. Tipični simptomi zahvaćenosti šaka su :Jutarnja ukočenost malih zglobovaBolovi pri pokretimaPostupan nastanak trajnog ukočenja zglobova i smanjenja opsega pokretaAtrofija mišića šakeSubhondralna skleroza  dijagnosticira se uz pomoc RTG-a, gdje su vidljiva zasjenjenja i kontinuitet zglobova na mjestima gdje bi trebali biti zglobni prostori obloženi hrskavicom.Lijeka za ovu bolest nema, međutim pravovremenom fizikalnom terapijom i razgibavanjem te korištenjem NSAID-a možemo usporiti i gotovo zaustaviti progresiju bolesti. 

Subhondralna skleroza – uzroci, simptomi i liječenje

skleroza

Bolesti

Članak

Net.hr

Moje zdravlje

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pojam „nakupljanje vode u plućima“ raširen je u narodu, međutim mali broj osoba razumije o čemu se doista radi.<hmn:linebreak/>Najčešće obuhvaća dva pojma: pleuralni izljev i plućni edem. Kod pleuralnog izljeva, tekućina, koja ne mora nužno biti voda, nakuplja se oko pluća između dvije ovojnice koje nazivamo pleurama. Kod plućnog edema tekućina se nakuplja i u alveolama, odnosno mjehurićima u kojima se inače nalazi zrak.<hmn:linebreak/>Osim u plućima, tekućina se može nakupljati i u drugim tkivima i okolici organa. Nakupljanje tekućine oko srca naziva se perikardijalni izljev, tekućina u trbuhu ascites itd.<hmn:linebreak/>Obično je riječ o ozbiljnim bolestima i svakako je potrebno potražiti liječničku pomoć i držati se savjeta stručnjaka. Ponekad ova stanja koja povezujemo s tekućinom u plućima mogu uzrokovati smrt.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><hmn:linebreak/>Pleuralni izljev ili nakupljanje tekućine oko pluća</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Svako plućno krilo obavijeno je dvjema ovojnicama koje zovemo pleure. Između njih nalazi se mala količina tekućine koja je važna za pokrete disanja. Nakupljanje veće količine tekućine otežava disanje i upućuje na razne bolesti.<hmn:linebreak/>Vrste tekućine koje se mogu nakupljati oko pluća su:<hmn:linebreak/>• Transudat. Tekućina sa dominantnim sadržajem vode. Može ukazivati na zatajenje srca.<hmn:linebreak/>• Gnojni izljev ili empijem. Javlja se kod infekcija.<hmn:linebreak/>• Krv ili hemotoraks.<hmn:linebreak/>• Limfa ili hilotoraks. Uglavnom se javlja zbog začepljenja ili ozljede limfnih žila.<hmn:linebreak/><hmn:linebreak/>Vrsta izljeva puno govori o njegovom porijeklu. Uzroci mogu biti različiti, a najčešće je riječ o bolestima pluća i srca. Neki od najvažnijih uzroka nakupljanja tekućine oko pluća:<hmn:linebreak/>• Zatajenje srca. Može uzrokovati nakupljanje tekućine u plućima i izvan pluća.<hmn:linebreak/>• Upala pluća (pneumonija). Može uzrokovati nakupljanje bistre tekućine oko pluća, što je poprilično često i javlja se u 35-40% slučajeva. U težim oblicima oko pluća nakuplja se gust gnoj što se onda naziva empijem.<hmn:linebreak/>• Ciroza i niska koncentracija bjelančevina u krvi. Može izazvati nakupljanje tekućine u plućima i drugim dijelovima tijela. Funkcija jetre je proizvodnja velikog broja bjelančevina koje omogućuju zadržavanje vode unutar krvnih žila. Kada se javi manjak, voda izlazi iz krvnih žila u tkiva.<hmn:linebreak/>• Autoimune bolesti poput reumatoidnog artritisa i sistemskog eritematoznog lupusa. Zbog aktiviranja imunoloških procesa u tijelu, može doći do nakupljanja tekućine ok pluća, srca i u zglobovima.<hmn:linebreak/>• Tumori. Ako se tumorske stanice nakupljaju u prostoru oko pluća, dolazi do izlučivanja tekućine. Riječ je o pleuralnom izljevu kod malignih bolesti. Najčešće se javlja kod karcinoma pluća i dojke te limfoma. Također se može javiti kod rijetke vrste tumora koji se naziva mezoteliom i povezuje se sa azbestom. Nažalost, maligni pleuralni izljev je loš znak i liječenje se provodi kako bi se čovjeku olakšao preostali dio života.<hmn:linebreak/>• Operacije. Pleuralni izljev može se pojaviti nakon operacije. Neka istraživanja pokazuju kako je učestalost nakon operacija prsnog koša i trbuha oko 50%, ali obično su blagi.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><hmn:linebreak/>Dijagnoza pleuralnog izljeva</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U postavljanju dijagnoze prvi korak je liječnički pregled. Nakon toga po potrebi upućuje se na dijagnostičke pretrage:<hmn:linebreak/>• Vađenje krvi<hmn:linebreak/>• RTG pluća<hmn:linebreak/>• Ultrazvuk pluća<hmn:linebreak/>• Punkcija ili postavljanje pleuralnog drena. Ubod se izvodi između rebara uz lokalnu anesteziju. Evakuacija izljeva olakšava simptome, a tekućina se šalje na laboratorijsku analizu.<hmn:linebreak/>U slučaju da se izljevi ponavljaju moguće je učiniti pleurodezu. To je postupak kojim se međusobno slijepe dvije površine pleure i time se sprječava daljnje nakupljanje tekućine.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><hmn:linebreak/>Plućni edem ili nakupljanje tekućine unutar pluća</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><hmn:linebreak/>Osim nakupljanja tekućine oko pluća, moguće je i nakupljanje unutar tkiva samih pluća. Najčešći uzrok je zatajenje srca koje je zadnji stadij brojnih srčanih bolesti-poput infarkta, bolesti zalistaka, urođenih srčanih bolesti i slično. Iskustva pokazuju da je osjećaj kao utapanje na suhom. Simptomi koji se pojavljuju su:<hmn:linebreak/>• Otežano disanje<hmn:linebreak/>• Strah od gušenja<hmn:linebreak/>• Nemir<hmn:linebreak/>• Iskašljavanje pjenušavog i krvavog sadržaja<hmn:linebreak/><emphasis>Potrebno je odmah potražiti liječničku pomoć.</emphasis></para><hmn:image id="46fb93b6-46da-11ec-8c0c-a622c64acfbc" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/>

Što znači i kako se liječi nakupljanje vode u plućima Obično je riječ o ozbiljnim bolestima i svakako je potrebno potražiti liječničku pomoć i držati se savjeta stručnjaka. Pojam „nakupljanje vode u plućima“ raširen je u narodu, međutim mali broj osoba razumije o čemu se doista radi.Najčešće obuhvaća dva pojma: pleuralni izljev i plućni edem. Kod pleuralnog izljeva, tekućina, koja ne mora nužno biti voda, nakuplja se oko pluća između dvije ovojnice koje nazivamo pleurama. Kod plućnog edema tekućina se nakuplja i u alveolama, odnosno mjehurićima u kojima se inače nalazi zrak.Osim u plućima, tekućina se može nakupljati i u drugim tkivima i okolici organa. Nakupljanje tekućine oko srca naziva se perikardijalni izljev, tekućina u trbuhu ascites itd.Obično je riječ o ozbiljnim bolestima i svakako je potrebno potražiti liječničku pomoć i držati se savjeta stručnjaka. Ponekad ova stanja koja povezujemo s tekućinom u plućima mogu uzrokovati smrt.Pleuralni izljev ili nakupljanje tekućine oko plućaSvako plućno krilo obavijeno je dvjema ovojnicama koje zovemo pleure. Između njih nalazi se mala količina tekućine koja je važna za pokrete disanja. Nakupljanje veće količine tekućine otežava disanje i upućuje na razne bolesti.Vrste tekućine koje se mogu nakupljati oko pluća su:• Transudat. Tekućina sa dominantnim sadržajem vode. Može ukazivati na zatajenje srca.• Gnojni izljev ili empijem. Javlja se kod infekcija.• Krv ili hemotoraks.• Limfa ili hilotoraks. Uglavnom se javlja zbog začepljenja ili ozljede limfnih žila.Vrsta izljeva puno govori o njegovom porijeklu. Uzroci mogu biti različiti, a najčešće je riječ o bolestima pluća i srca. Neki od najvažnijih uzroka nakupljanja tekućine oko pluća:• Zatajenje srca. Može uzrokovati nakupljanje tekućine u plućima i izvan pluća.• Upala pluća (pneumonija). Može uzrokovati nakupljanje bistre tekućine oko pluća, što je poprilično često i javlja se u 35-40% slučajeva. U težim oblicima oko pluća nakuplja se gust gnoj što se onda naziva empijem.• Ciroza i niska koncentracija bjelančevina u krvi. Može izazvati nakupljanje tekućine u plućima i drugim dijelovima tijela. Funkcija jetre je proizvodnja velikog broja bjelančevina koje omogućuju zadržavanje vode unutar krvnih žila. Kada se javi manjak, voda izlazi iz krvnih žila u tkiva.• Autoimune bolesti poput reumatoidnog artritisa i sistemskog eritematoznog lupusa. Zbog aktiviranja imunoloških procesa u tijelu, može doći do nakupljanja tekućine ok pluća, srca i u zglobovima.• Tumori. Ako se tumorske stanice nakupljaju u prostoru oko pluća, dolazi do izlučivanja tekućine. Riječ je o pleuralnom izljevu kod malignih bolesti. Najčešće se javlja kod karcinoma pluća i dojke te limfoma. Također se može javiti kod rijetke vrste tumora koji se naziva mezoteliom i povezuje se sa azbestom. Nažalost, maligni pleuralni izljev je loš znak i liječenje se provodi kako bi se čovjeku olakšao preostali dio života.• Operacije. Pleuralni izljev može se pojaviti nakon operacije. Neka istraživanja pokazuju kako je učestalost nakon operacija prsnog koša i trbuha oko 50%, ali obično su blagi.Dijagnoza pleuralnog izljevaU postavljanju dijagnoze prvi korak je liječnički pregled. Nakon toga po potrebi upućuje se na dijagnostičke pretrage:• Vađenje krvi• RTG pluća• Ultrazvuk pluća• Punkcija ili postavljanje pleuralnog drena. Ubod se izvodi između rebara uz lokalnu anesteziju. Evakuacija izljeva olakšava simptome, a tekućina se šalje na laboratorijsku analizu.U slučaju da se izljevi ponavljaju moguće je učiniti pleurodezu. To je postupak kojim se međusobno slijepe dvije površine pleure i time se sprječava daljnje nakupljanje tekućine.Plućni edem ili nakupljanje tekućine unutar plućaOsim nakupljanja tekućine oko pluća, moguće je i nakupljanje unutar tkiva samih pluća. Najčešći uzrok je zatajenje srca koje je zadnji stadij brojnih srčanih bolesti-poput infarkta, bolesti zalistaka, urođenih srčanih bolesti i slično. Iskustva pokazuju da je osjećaj kao utapanje na suhom. Simptomi koji se pojavljuju su:• Otežano disanje• Strah od gušenja• Nemir• Iskašljavanje pjenušavog i krvavog sadržajaPotrebno je odmah potražiti liječničku pomoć. 

Što znači i kako se liječi nakupljanje vode u plućima

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><heading3>Kako nastaju krvni ugrušci?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Krvni ugrušci (trombi) u tijelu sudjeluju u dva bitna procesa. Prvi je zaustavljanje krvarenja tj. hemostaza, a drugi stvaranje ugrušaka. Kako bi se ugrušci stvorili potrebna su tri faktora, a to su: poremećaj toka krvi, poremećaj sastava krvi, oštećena stijenka krvne žile. Navedeni faktori čine tzv. Virchowljev trokut.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U poremećaje sastava krvi ubrajamo urođenu hiperkoagulabilnost (stanje povećane sklonosti zgrušavanju krvi). Hiperkoagulabilnost može nastati zbog: pušenja, mutacije određenih gena, srpaste anemije, poodmakle trudnoće, karcinoma…</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Oštećenja stijenke krvne žile primarno nastaju u aterosklerozi koja dovodi i do sužavanja krvnih žila. Zbog sužavanja krvne žile tok isto tako postaje nepravilan.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Krvni ugrušci mogu biti arterijski i venski. Arterijski ugrušci ili trombi pričvršćeni su na arterijsku stijenku, a mogu nastati zbog ateroskleroze. Venski trombi su najčešće prisutni pri zastoju krvi, npr. kod varikoznih (proširenih) vena.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><heading3>Simptomi</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Simptomi ovise o mjestu nastanka tromba, veličini tromba, brzini nastanka, ostalim bolestima uz tromb…</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Neke od bolesti i simptoma koji su vezani uz pojavu tromba su:</para><itemizedlist><listitem><para>Plućna embolija- simptomi poput kratkog daha, nesvjestice, boli u prsima, zamagljenog vida…</para></listitem><listitem><para>Ateroskleroza- ova bolest često je asimptomatska dok značajno ne suzi arteriju.</para></listitem><listitem><para>Duboka venska tromboza- simptomi su otečena bolna noga, crvenilo, povišeni d-dimeri…</para></listitem><listitem><para>Srčani udar- simptomi poput boli u prsima koja se širi prema rukama i ramenima te traje dulje od 20 minuta, mučnine, povraćanja, obilnog znojenja, nemira, osjećaja ,,kao da slon sjedi na prsima“.</para></listitem><listitem><para>Moždani udar- najčešći simptomi su: gubitak ravnoteže, oduzetost lica, ruke ili noge, poremećaj govora, nagli gubitak vida, naglo nastala jaka glavobolja…</para></listitem><listitem><para>Tromboflebitis- površinska bolna upala vena koja se očituje boli, crvenilom, oteknućem, toplinom u zahvaćenom području…</para></listitem><listitem><para>Karcinomi- uz maligne bolesti javlja se povećana sklonost zgrušavanju krvi.</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><heading3>Kada posjetiti liječnika?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ukoliko osjetite sljedeće simptome bez odgađanja potražite hitnu medicinsku pomoć. Navedeni opasni simptomi su:</para><itemizedlist><listitem><para>Kratak dah (zaduha)</para></listitem><listitem><para>Magljenje vida</para></listitem><listitem><para>Nesvjestica</para></listitem><listitem><para>Pritisak u prsima koji traje više od nekoliko minuta</para></listitem><listitem><para>Bol koja se širi iz ramena u prsa te sve do čeljusti</para></listitem><listitem><para>Ukočenost jedne strane tijela</para></listitem><listitem><para>Otečene noge, osobito gležnjevi</para></listitem><listitem><para>Krvavi iskašljaj</para></listitem></itemizedlist><heading3>Liječenje</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Krvni ugrušci liječe se ovisno o pojedinoj bolesti zbog koje su nastali. Npr. ukoliko su nastali zbog karcinoma tada primarno liječimo osnovnu bolest, no uz to liječe se i trombi. Liječenje se provodi medikamentima tj. antikoagulantnom terapijom te trombolitičkom terapijom. Antikoagulantnom terapijom se ,,razrjeđuje krv“ te se tako sprečava nastanak ugrušaka. Rijetko je potrebno kirurško liječenje ukoliko se radi o velikim ugrušcima.</para>

Krvni ugrušci - kako nastaju, koji su simptomi i kako ih liječimo Krvni ugrušci mogu biti arterijski i venski. Arterijski ugrušci ili trombi pričvršćeni su na arterijsku stijenku, a mogu nastati zbog ateroskleroze. Venski trombi su najčešće prisutni pri zastoju krvi. Kako nastaju krvni ugrušci?Krvni ugrušci (trombi) u tijelu sudjeluju u dva bitna procesa. Prvi je zaustavljanje krvarenja tj. hemostaza, a drugi stvaranje ugrušaka. Kako bi se ugrušci stvorili potrebna su tri faktora, a to su: poremećaj toka krvi, poremećaj sastava krvi, oštećena stijenka krvne žile. Navedeni faktori čine tzv. Virchowljev trokut.U poremećaje sastava krvi ubrajamo urođenu hiperkoagulabilnost (stanje povećane sklonosti zgrušavanju krvi). Hiperkoagulabilnost može nastati zbog: pušenja, mutacije određenih gena, srpaste anemije, poodmakle trudnoće, karcinoma…Oštećenja stijenke krvne žile primarno nastaju u aterosklerozi koja dovodi i do sužavanja krvnih žila. Zbog sužavanja krvne žile tok isto tako postaje nepravilan.Krvni ugrušci mogu biti arterijski i venski. Arterijski ugrušci ili trombi pričvršćeni su na arterijsku stijenku, a mogu nastati zbog ateroskleroze. Venski trombi su najčešće prisutni pri zastoju krvi, npr. kod varikoznih (proširenih) vena.SimptomiSimptomi ovise o mjestu nastanka tromba, veličini tromba, brzini nastanka, ostalim bolestima uz tromb…Neke od bolesti i simptoma koji su vezani uz pojavu tromba su:Plućna embolija- simptomi poput kratkog daha, nesvjestice, boli u prsima, zamagljenog vida…Ateroskleroza- ova bolest često je asimptomatska dok značajno ne suzi arteriju.Duboka venska tromboza- simptomi su otečena bolna noga, crvenilo, povišeni d-dimeri…Srčani udar- simptomi poput boli u prsima koja se širi prema rukama i ramenima te traje dulje od 20 minuta, mučnine, povraćanja, obilnog znojenja, nemira, osjećaja ,,kao da slon sjedi na prsima“.Moždani udar- najčešći simptomi su: gubitak ravnoteže, oduzetost lica, ruke ili noge, poremećaj govora, nagli gubitak vida, naglo nastala jaka glavobolja…Tromboflebitis- površinska bolna upala vena koja se očituje boli, crvenilom, oteknućem, toplinom u zahvaćenom području…Karcinomi- uz maligne bolesti javlja se povećana sklonost zgrušavanju krvi.Kada posjetiti liječnika?Ukoliko osjetite sljedeće simptome bez odgađanja potražite hitnu medicinsku pomoć. Navedeni opasni simptomi su:Kratak dah (zaduha)Magljenje vidaNesvjesticaPritisak u prsima koji traje više od nekoliko minutaBol koja se širi iz ramena u prsa te sve do čeljustiUkočenost jedne strane tijelaOtečene noge, osobito gležnjeviKrvavi iskašljajLiječenjeKrvni ugrušci liječe se ovisno o pojedinoj bolesti zbog koje su nastali. Npr. ukoliko su nastali zbog karcinoma tada primarno liječimo osnovnu bolest, no uz to liječe se i trombi. Liječenje se provodi medikamentima tj. antikoagulantnom terapijom te trombolitičkom terapijom. Antikoagulantnom terapijom se ,,razrjeđuje krv“ te se tako sprečava nastanak ugrušaka. Rijetko je potrebno kirurško liječenje ukoliko se radi o velikim ugrušcima. 

shutterstock_295255976.jpg

net,hr

Krvni ugrušci - kako nastaju, koji su simptomi i kako ih liječimo

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis>Parkinsonizam ili Parkinsonova bolest</emphasis> neurodegenerativna je bolest koja zahvaća središnji živčani sustav. Bolest je javlja između 50. i 60. godina, a zahvaća oko 1 % ljudi u dobi od 65 godina. Bolest sporo napreduje te se manifestira karakterističnim usporenim i zakočenim pokretima, siromaštvom pokreta i govora te tremorom.</para><heading3>Zašto netko oboli od Parkinsonove bolesti?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Parkinsonizam možemo podijeliti u primarni i sekundarni. Primarni parkinsonizam pojavljuje se zbog gubitka dopaminergičkih neurona u <emphasis>supstantiai nigrai i  nucleousu coeruleusu</emphasis>, zbog čega se ne proizvodi dovoljno dopamina, koji se u smanjenoj količini transportira u bazalne ganglije mozga. Primarni parkinsonizam je najčešći oblik i njegov uzrok je nažalost nepoznat. Sekundarni parkinsonizam javljas e zbog tranzitornog smanjenja  količine dopamina, a najčešće je uzrokovan uzimanjem određenih lijekova. Najčešći lijekovi su antipsihotici enotiazin, tioksanten, butirofenon illi rezerpin, koji blokiraju dopaminergičke jezgre. Rjeđi uzroci su trovanje ugljičnim mnokosidom ili manganom, trauma, tumor, strukturne lezije mozga, koji svi mogu zahvatiti područja s dopaminergičkom aktivnosću i prouzročiti nastanak parkinsonizma.</para><hmn:iframe src="https://medlineplus.gov/ency/images/ency/fullsize/19515.jpg"><title>Bazna ganglija i Parkinsonova bolest</title></hmn:iframe><heading4>Simptomi parkinsonizma su karakteristični.</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Parkisonizam se razvija dugo, postupno i podmuklo, ali njegovi simptomi, jednom kad se pojave su karakteristični i lako se postavlja dijagnoza.<hmn:linebreak/></para><hmn:image id="0125f994-45f9-11ec-a7c9-aa359d9db0a3" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"><hmn:presentation><width value="1270" unit="px"/><depth value="743" unit="px"/></hmn:presentation></hmn:image><itemizedlist><listitem><para>Prvi simptom koji se pojavljuje je fini tremor u mirovanju. Tremor ruku podsjeća na pokrat kotrljanja pilule. Tremor je grub i najuočljiviji u mirovanju, dok se smanjuje ili potpuno gubi u mirovanju. Zahvaćene su prvo ruke i noge, nakon čega može doći i do tremora lica i kapaka.</para></listitem><listitem><para>S vremenom dolazi do razvoja zakočenih pokreta, koje nazivamo rigiditetom. Rigiditet se očituje bradikinzeijom ( usporenim pokretom), hipokinezijom ( smanjenim ospegom pokreta) i akinezijom ( teškim započinjanjem pokreta). Najteže bolesnicim pada rigiditet mišića lica, zbog čega govor postaje nerazumljivte dolazi do nemogućnosti stvaranja facijalnih ekspresija. Nakon nekog vremena dolazi i do izmjene rukopisa uz karakteristično pisanje malih slova. Rigiditet se dokazuje u ordinaciji tako da liječnik pokuša istegnuti zglob, koji stvara karakteristične pokrete poput zupčanika.</para></listitem><listitem><para>Postupno dolazi do sve lošijeg stanja tijela. Bolesnici postaju pogrbljeni, koraci su im maleni i spori, zbog čega se javlja padanje prema naprijed ili prema nazad. Često se javljaju demecija i depresija. Gubitak funkcije autinomnog živčanog sustava  manifestira se otežanim mokrenjem ili ortostatske hipotenzije.</para></listitem></itemizedlist><heading3>Kako dijagosticiramo i liječimo Parkinsonovu bolest?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dijagnoza Parkisnonizma je klinička. Na nju sumnjamo kod prvog posjet bolesnika koji se žali na tremor ili rigiditet, a pripada skupini iznad 50 godina života. Neuroradiološkim pretragama pokušavamo otkriti drugi razlog pojave simptoma, poput traume ili tumora, međutim bolest se često dijagnostirra samo iz kliničke slike.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Liječenje je u najvećeg broja pacijenata farmakološko. Princip liječenja je nadoknada dopamina sintetičkim hormonom. Na taj način sprječava se napredovanje bolesti i dolazi do popravka stanja pacijenta.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prvi izbor dugo godina je levodopa. Levodopa je prekursor dopamina, koji nakon ulaska u krv prelazi krvnomoždanu barijeru te dolazi do bazalnih ganglija, gdje se dekarboksilira u dopamin. Njegova funkcija je nadoknada dopamina. Daje se zajedno s karbidopom, enzimom koji sprječava njegovo pretjerani pretvaranje u dopamin. Levodopa najučinkovitije liječi rigidnost i bradikineziju, ali smanjuje i tremor u velikom postotku bolesnika. Njegove nuspojave uključuju noćne more, ortostatsku hipotenziju, pospanost, diskinezije i, osobito u starijih i dementnih bolesnika, povremeno halucinacije ili toksični delirij. Najteže prihavćena nuspojava je diskinezija, pretjerani nevoljni pokreti, koji se javljaju u malog broja bolesnika, najčešće uz velike doze levodope.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Drugi problem levodope je on-off fenomen koji se javlja u većeg broja bolesnika nakon otprilike 5 godina korištenja. Postupno djelotvornost lijeka postaje sve slabija i u jednom trenutku organizam prestane djelovati na levodopu, zbog čega nastupa naglo pogoršanje bolesti. Istovremeno može se javiti diskinezija. Razlog nastanka on-off fenomena nije razjašnjen. Zbog ove nuspojave razvijaju se lijekovi za alternativnu terapiju.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Amantadin  je lijek koji se daje bolesnicima kao monoterapija u trenutcima on-off fenomena. Njegov učinak je povećanje aktivnosti dopaminargičkih neurona, ali je vrlo kratkotrajan.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Selegilin lijek je koji se daje zajedno s levodopom. On je inhibitor aktivnosti MAO-A enzima, koji u mozgu razgrađuje dopamin. Zbog toga je količina dopamina povišena uz manju dozu levodope, kako bi se pokušao izbjeći on-off fenomen.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antikolinargički lijekovi su brojni te se najčešće dodaju levodopi kako bi se pokušale izbjeći nuspojave. Kombinacije levodope, karbidope i inhibitora enzima najčešće su kombinacija koje se danas koriste i daju najučinkovitije rezultate. Fizikalna terapija važan je dio liječenja je adekvatna terapija može osigurati pokretljivost bolesnika duže vremena. Kombinirana s medikamentoznom terapijom, u blažim i srednjim oblicima bolesti omogućava prilično očuvanje motorike i time lakši i normalniji život bolesniku</para>

Parkinsonova bolest – simptom i liječenje Parkinsonova bolest neurološka je bolest karakterizirana manjkom dopamina. Parkinsonizam ili Parkinsonova bolest neurodegenerativna je bolest koja zahvaća središnji živčani sustav. Bolest je javlja između 50. i 60. godina, a zahvaća oko 1 % ljudi u dobi od 65 godina. Bolest sporo napreduje te se manifestira karakterističnim usporenim i zakočenim pokretima, siromaštvom pokreta i govora te tremorom.Zašto netko oboli od Parkinsonove bolesti?Parkinsonizam možemo podijeliti u primarni i sekundarni. Primarni parkinsonizam pojavljuje se zbog gubitka dopaminergičkih neurona u supstantiai nigrai i  nucleousu coeruleusu, zbog čega se ne proizvodi dovoljno dopamina, koji se u smanjenoj količini transportira u bazalne ganglije mozga. Primarni parkinsonizam je najčešći oblik i njegov uzrok je nažalost nepoznat. Sekundarni parkinsonizam javljas e zbog tranzitornog smanjenja  količine dopamina, a najčešće je uzrokovan uzimanjem određenih lijekova. Najčešći lijekovi su antipsihotici enotiazin, tioksanten, butirofenon illi rezerpin, koji blokiraju dopaminergičke jezgre. Rjeđi uzroci su trovanje ugljičnim mnokosidom ili manganom, trauma, tumor, strukturne lezije mozga, koji svi mogu zahvatiti područja s dopaminergičkom aktivnosću i prouzročiti nastanak parkinsonizma.Bazna ganglija i Parkinsonova bolestSimptomi parkinsonizma su karakteristični.Parkisonizam se razvija dugo, postupno i podmuklo, ali njegovi simptomi, jednom kad se pojave su karakteristični i lako se postavlja dijagnoza.Prvi simptom koji se pojavljuje je fini tremor u mirovanju. Tremor ruku podsjeća na pokrat kotrljanja pilule. Tremor je grub i najuočljiviji u mirovanju, dok se smanjuje ili potpuno gubi u mirovanju. Zahvaćene su prvo ruke i noge, nakon čega može doći i do tremora lica i kapaka.S vremenom dolazi do razvoja zakočenih pokreta, koje nazivamo rigiditetom. Rigiditet se očituje bradikinzeijom ( usporenim pokretom), hipokinezijom ( smanjenim ospegom pokreta) i akinezijom ( teškim započinjanjem pokreta). Najteže bolesnicim pada rigiditet mišića lica, zbog čega govor postaje nerazumljivte dolazi do nemogućnosti stvaranja facijalnih ekspresija. Nakon nekog vremena dolazi i do izmjene rukopisa uz karakteristično pisanje malih slova. Rigiditet se dokazuje u ordinaciji tako da liječnik pokuša istegnuti zglob, koji stvara karakteristične pokrete poput zupčanika.Postupno dolazi do sve lošijeg stanja tijela. Bolesnici postaju pogrbljeni, koraci su im maleni i spori, zbog čega se javlja padanje prema naprijed ili prema nazad. Često se javljaju demecija i depresija. Gubitak funkcije autinomnog živčanog sustava  manifestira se otežanim mokrenjem ili ortostatske hipotenzije.Kako dijagosticiramo i liječimo Parkinsonovu bolest?Dijagnoza Parkisnonizma je klinička. Na nju sumnjamo kod prvog posjet bolesnika koji se žali na tremor ili rigiditet, a pripada skupini iznad 50 godina života. Neuroradiološkim pretragama pokušavamo otkriti drugi razlog pojave simptoma, poput traume ili tumora, međutim bolest se često dijagnostirra samo iz kliničke slike.Liječenje je u najvećeg broja pacijenata farmakološko. Princip liječenja je nadoknada dopamina sintetičkim hormonom. Na taj način sprječava se napredovanje bolesti i dolazi do popravka stanja pacijenta.Prvi izbor dugo godina je levodopa. Levodopa je prekursor dopamina, koji nakon ulaska u krv prelazi krvnomoždanu barijeru te dolazi do bazalnih ganglija, gdje se dekarboksilira u dopamin. Njegova funkcija je nadoknada dopamina. Daje se zajedno s karbidopom, enzimom koji sprječava njegovo pretjerani pretvaranje u dopamin. Levodopa najučinkovitije liječi rigidnost i bradikineziju, ali smanjuje i tremor u velikom postotku bolesnika. Njegove nuspojave uključuju noćne more, ortostatsku hipotenziju, pospanost, diskinezije i, osobito u starijih i dementnih bolesnika, povremeno halucinacije ili toksični delirij. Najteže prihavćena nuspojava je diskinezija, pretjerani nevoljni pokreti, koji se javljaju u malog broja bolesnika, najčešće uz velike doze levodope.Drugi problem levodope je on-off fenomen koji se javlja u većeg broja bolesnika nakon otprilike 5 godina korištenja. Postupno djelotvornost lijeka postaje sve slabija i u jednom trenutku organizam prestane djelovati na levodopu, zbog čega nastupa naglo pogoršanje bolesti. Istovremeno može se javiti diskinezija. Razlog nastanka on-off fenomena nije razjašnjen. Zbog ove nuspojave razvijaju se lijekovi za alternativnu terapiju.Amantadin  je lijek koji se daje bolesnicima kao monoterapija u trenutcima on-off fenomena. Njegov učinak je povećanje aktivnosti dopaminargičkih neurona, ali je vrlo kratkotrajan.Selegilin lijek je koji se daje zajedno s levodopom. On je inhibitor aktivnosti MAO-A enzima, koji u mozgu razgrađuje dopamin. Zbog toga je količina dopamina povišena uz manju dozu levodope, kako bi se pokušao izbjeći on-off fenomen.Antikolinargički lijekovi su brojni te se najčešće dodaju levodopi kako bi se pokušale izbjeći nuspojave. Kombinacije levodope, karbidope i inhibitora enzima najčešće su kombinacija koje se danas koriste i daju najučinkovitije rezultate. Fizikalna terapija važan je dio liječenja je adekvatna terapija može osigurati pokretljivost bolesnika duže vremena. Kombinirana s medikamentoznom terapijom, u blažim i srednjim oblicima bolesti omogućava prilično očuvanje motorike i time lakši i normalniji život bolesniku 

parkinsonova bolest

Magazin.hr

Parkinsonova bolest – simptom i liječenje

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Šesta bolest, roseola infantum, exanthema subitum ili trodnevna vrućica zajednički je naziv za akutnu virusnu bolest uzrokovanu virusom iz skupine herpesvirusa. Od ove bolesti najčešće oboljevaju djeca, ona najmlađa, u dobi do 3 godine, koja vrijeme provode u kolektivu poput jaslica ili vrtića. Klasična klinička slika obuhvaća visoku temperaturu koja se javlja naglo, traje tri dana, nakon čega se pojavljuje gust osip uz istovremenu normalizaciju temperature. <hmn:linebreak/></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Glavni uzročnik ove bolesti je herpesvirus 6 ( HHV-6) , iako se ponekad može izolirati i herpesvirus-7 ( HHV-7) kao uzročnik bolesti, međutim vrlo rijetko. Herpesvirus 6 uzrokuje nekoliko kliničkih slika, od kojih je exanthema subitum ili roseola infantum najbolje opisana i najčešće se pojavljuje. Ostale bolesti zahvaćaju unutarnje ograne i vrlo su rijetke, uz veću pojavnost kod imunokompromitirane djece i one koja su transplantirana.</para><heading3>Kada posumnjati na šestu bolest?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Šesta bolest u početku slična je drugim akutnim zaraznim bolestima kod male djece. Tijek bolesti razlikuje se od drugih, ali se tek između 3. i 5. dana bolesti može zaključiti radi li se o šestoj bolesti ili nekoj drugoj. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Inkubacija virusa traje između 5 i 15 dana, nakon čega se pojavljuju prvi opći simptomi. Bolest počinje naglo povišenom temperaturom koja može rasti i do 40,5 stupnjeva Celzijusa, dok većina djece ima temperaturu barem 39,5 stupnjeva Celzijusa, što se za djecu i novorođenčad smatra ozbiljno visokom temperaturom. Osim drhtavice, malaksalosti i umora te gubitka apetita, dijete ne pokazuje druge infektivne simptome, poput resporatornih simptoma ili bolova ili posebnu zahvaćenost nekog određenog organa. Najveći rizik za malu djecu je pojava febrilnih konvulzija, koje se pojavljuju često pri temperaturi iznad 39,5. Retroaurikularna limfadenopatija ( otečenu i bolni limfni čvorovi iza uha) također se relativno često pojavljuju. Visoka temperatura bez drugih znakova traje između 3 i 5 dana. Između 3. i 5. dana bolesti dolazi do izmjene simptoma. Temperatura znatno pada, na subfebrilitet ( između 37 i 38 stupnjeva Celzijusa) ili čak do afebriliteta ( ispod 37 stupnjeva) uz istovremenu pojavu gustog osipa.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Osip koji se pojavljuje je makulopapulozan i gust na području prsa i trbuha. Širi se od središta tijela prema udovima te u rijeđoj verziji zahvaća ruke, noge i lice. Osip traje 2 dana, nakon čega postupno nestaje te sama pojava osipa otklanja brigu da se radi o nečemu ozbiljnijem.</para><heading3>Kako biti siguran da moje dijete ima šestu bolest?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Roseola infantum dijagnosticira se empirijski, prema iskustvu pedijatra i kliničkoj slici na otprilike 4. dan bolesti. PCR test može definitivno potvrditi uzročnika bolesti. <hmn:linebreak/><hmn:linebreak/></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Svako dijete sa visokom temperaturom do razvoja drugih simptoma liječi se antipireticima te ako roditelji ne mogu skinuti temperaturu, hospitalizira se kako bi se pratilo stanje djeteta. Ponekad je potrebna nadoknada tekućine ili elektolita, a djeca sa febrilnim konvulzijama liječe se bolnički. Kod većine djece roditelju uspijevaju skinuti temperaturu te se nakon poboljšanja stanja i pojave osipa više ne daje medikamentozna terapija. Kod imunkomporomitirane djece s težim oblikom bolesti može se iskoristiti terapija antivirusnim lijekovima ganciklovirom ili foskarnetom.</para>

Šesta bolest - Simptomi i liječenje Šesta bolest virusna je bolest od koje oboljevaju djeca u dobi od 6 mjeseci do 3 godine. Šesta bolest, roseola infantum, exanthema subitum ili trodnevna vrućica zajednički je naziv za akutnu virusnu bolest uzrokovanu virusom iz skupine herpesvirusa. Od ove bolesti najčešće oboljevaju djeca, ona najmlađa, u dobi do 3 godine, koja vrijeme provode u kolektivu poput jaslica ili vrtića. Klasična klinička slika obuhvaća visoku temperaturu koja se javlja naglo, traje tri dana, nakon čega se pojavljuje gust osip uz istovremenu normalizaciju temperature. Glavni uzročnik ove bolesti je herpesvirus 6 ( HHV-6) , iako se ponekad može izolirati i herpesvirus-7 ( HHV-7) kao uzročnik bolesti, međutim vrlo rijetko. Herpesvirus 6 uzrokuje nekoliko kliničkih slika, od kojih je exanthema subitum ili roseola infantum najbolje opisana i najčešće se pojavljuje. Ostale bolesti zahvaćaju unutarnje ograne i vrlo su rijetke, uz veću pojavnost kod imunokompromitirane djece i one koja su transplantirana.Kada posumnjati na šestu bolest?Šesta bolest u početku slična je drugim akutnim zaraznim bolestima kod male djece. Tijek bolesti razlikuje se od drugih, ali se tek između 3. i 5. dana bolesti može zaključiti radi li se o šestoj bolesti ili nekoj drugoj.  Inkubacija virusa traje između 5 i 15 dana, nakon čega se pojavljuju prvi opći simptomi. Bolest počinje naglo povišenom temperaturom koja može rasti i do 40,5 stupnjeva Celzijusa, dok većina djece ima temperaturu barem 39,5 stupnjeva Celzijusa, što se za djecu i novorođenčad smatra ozbiljno visokom temperaturom. Osim drhtavice, malaksalosti i umora te gubitka apetita, dijete ne pokazuje druge infektivne simptome, poput resporatornih simptoma ili bolova ili posebnu zahvaćenost nekog određenog organa. Najveći rizik za malu djecu je pojava febrilnih konvulzija, koje se pojavljuju često pri temperaturi iznad 39,5. Retroaurikularna limfadenopatija ( otečenu i bolni limfni čvorovi iza uha) također se relativno često pojavljuju. Visoka temperatura bez drugih znakova traje između 3 i 5 dana. Između 3. i 5. dana bolesti dolazi do izmjene simptoma. Temperatura znatno pada, na subfebrilitet ( između 37 i 38 stupnjeva Celzijusa) ili čak do afebriliteta ( ispod 37 stupnjeva) uz istovremenu pojavu gustog osipa.Osip koji se pojavljuje je makulopapulozan i gust na području prsa i trbuha. Širi se od središta tijela prema udovima te u rijeđoj verziji zahvaća ruke, noge i lice. Osip traje 2 dana, nakon čega postupno nestaje te sama pojava osipa otklanja brigu da se radi o nečemu ozbiljnijem.Kako biti siguran da moje dijete ima šestu bolest?Roseola infantum dijagnosticira se empirijski, prema iskustvu pedijatra i kliničkoj slici na otprilike 4. dan bolesti. PCR test može definitivno potvrditi uzročnika bolesti.  Svako dijete sa visokom temperaturom do razvoja drugih simptoma liječi se antipireticima te ako roditelji ne mogu skinuti temperaturu, hospitalizira se kako bi se pratilo stanje djeteta. Ponekad je potrebna nadoknada tekućine ili elektolita, a djeca sa febrilnim konvulzijama liječe se bolnički. Kod većine djece roditelju uspijevaju skinuti temperaturu te se nakon poboljšanja stanja i pojave osipa više ne daje medikamentozna terapija. Kod imunkomporomitirane djece s težim oblikom bolesti može se iskoristiti terapija antivirusnim lijekovima ganciklovirom ili foskarnetom. 

Bolesti / ARHIVA, Studeni 2021

Subhondralna skleroza – uzroci, simptomi i liječenje

Subhondralna skleroza – uzroci, simptomi i liječenje

Što znači i kako se liječi nakupljanje vode u plućima

Što znači i kako se liječi nakupljanje vode u plućima

Krvni ugrušci - kako nastaju, koji su simptomi i kako ih liječimo

Krvni ugrušci - kako nastaju, koji su simptomi i kako ih liječimo

Parkinsonova bolest – simptom i liječenje

Parkinsonova bolest – simptom i liječenje

Šesta bolest - Simptomi i liječenje

Šesta bolest - Simptomi i liječenje